Treba otimati radost u danima što bježe!

Kako je divno postojati! Kako je divno što On postoji!

Hvala Ti što postojim! Hvala Ti što postojiš!

Kako je divno gledati očima, i slušati ušima, i govoriti ustima, i opipati dodirom…

…kako je divno sve to imati, a opet u tome ne imati ništa!

Ne moramo vidjeti, da bi znali;

Ne moramo čuti, da bi slušali pjesmu ljubavi;

Ne moramo govoriti, a da ne budemo saslušani;

Ne moramo dodirnuti, da bi vjerovali…

…a opet gubimo radost iz dana u dan, u danima što bježe!

Zašto? Kada ti tijelo tada drhti od uzbuđenja Prisutnosti, a osmijeh se ne može pomaknuti s lica, i bojiš se pomaknuti da ti ne bi umaknula, nestala, iščeznula tolika Prisutnost…

…jer si svjestan da kad se pomakneš ponovno ćeš biti slab, past ćeš pod grijehom svojim i ponovno ćeš suze prolijevati i dušom i tijelom, tražeći oprost od Njega samog.

Ali prije nego što padneš, da ne izgubiš dan prolijevajući suze na kraju njega…

…sjeti se one prekrasne pjesme ljubavi koju si pjevao u onaj čas pred Prisutnim i počni je pjevušiti…

…jer će ti nakon nje slijediti pljesak publike: Anđela i Svetaca na čelu sa Skladateljem te divne ljubavne pjesme…

…koji će nagraditi tvoj trud, jer si s tolikom mukom otpjevao pjesmu; u tolikim napastima si se trudio što bolje je otpjevati…

…vjerovao si u Njega iako ga nisi dotaknuo, mada uvijek sjedi točno ispred, pokraj i iza tebe…

…i smije ti se, a ponekad i zaplače, i to onda kada si zaboravio tekst pjesme i nikako da se sjetiš kako ide dalje.

Vjeruj, vjeruj, vjeruj, pjevaj i slušaj ritam pjesme, i nemoj je ubrzavati, ili usporavati, ili izmišljati svoju melodiju, svoju verziju jer…

…ljubav je čista, nije ubrzana, jer ona ne zavidi, ne hvasta se, ne nadima se, nije nepristojna i ne traži svoje, nije razdražljiva, a niti ne pamti zlo…

…ali nemoj je niti usporavati, jer se ona ne raduje nepravdi tako da stojiš skršenih ruku pred njom; pomozi siromašnom bratu u nevolji, onom odbačenom i usamljenom…

…jer što je bolje otpjevaš pljesak će biti bolji, jači, a time i nagrada veća!

Usporit ćeš je ako ne vjeruješ svemu, ako se svemu ne nadaš, ako sve ne podnosiš strpljivo…

…a ako je budeš sve više i više usporavao jednom će doći čas kada ćeš je i do kraja usporiti i prestati pjevati, i nitko ti više neće pljeskati, i nagrađivati te, a ti ćeš se tada osjećati usamljeno.

Ako ti se to dogodi, nema veze, nije ništa strašno, tada samo ponovi note i tekst i počni je ponovno pjevati, jer se publika nije razbježala i nestrpljivo čeka nastavak.

Nemoj je prestati pjevati, jer ćeš zaboraviti najljepšu pjesmu! Bog ti toliko toga još želi dati kao nagradu, jer zna kako divno znaš pjevati!

Pjevaj, pleši, slušaj, ne izgubi dan, otmi radost u njoj i kako bi mi prijatelj rekao: „Guštaj u životu! Život je lijep!“ Tekst i izrada: Martina Kikić