Ivan Pavao II. 2.4.2005. – 2.4.2009.

Prošlo je pet godina otkako si otišao!

Plakali smo zbog Tvoga odlaska.

Kad je Otac odlučio imati Te kod sebe, otišao si bez prigovora.

Od toga je trenutka za Tebe započeo jedan novi život!

Sjećamo se dana posljednjega pozdrava:

na Trgu sv. Petra puhao je vjetar:

“bio je to Duh Sveti koji je puhao nad nama!”

Kako možemo zaboraviti Tvoje svjedočanstvo patnje…

…sjedinjene s patnjom Isusa raspetoga?!

Tvoja nemoć govora podsjeća nas na Kristovu tišinu na križu.

Svojom dobrotom podsjećaš nas da ljubimo sve - posebno djecu, budućnost svijeta

Mlade, stražu jutarnju, patnike, izabranu djecu ljubavi Očeve. Tražio si svakoga u svim kutovima zemlje.

Podsjećaš nas da opraštamo kao što si oprostio Ti…

…jer nam i Otac naš oprašta.

Cijeli Tvoj život bio je samo ljubav:

tvoja šutnja tvoja riječ tvoje djelovanje tvoje trpljenje tvoja smrt. Sve je bilo ljubav!

Dao si život da bi od cijelog čovječanstva učinio jednu obitelj.

Benedikt XVI. sad nastavlja Tvoje djelo ljubavi.

čuo je svome srcu upravljene ove riječi: "Ne boj se!" I on, gledajući onaj prozor gdje si se Ti pojavljivao,

Hvala, što si sav bio Marijin!

Hvala što si nam pokazao Isusa, Put života!

Hvala za sve što još činiš za nas “odozgor”!

Hvala što nam govoriš: “Ja sam radostan, budite i vi”!

Volimo te, KAROL!

Sada, pomozi nam da s tobom kažemo Totus tuus © www.catechista.it i www.giovannipaolo.it © prijevod s talijanskog: Verica Kraš Villa