Vesna Krmpotić PITAM TE, BOŽE...   BEOGRAD, 22.6. 2010. Peti dio

Nije li majka zarobljenica čeda kojega je rodila? Nisi li Ti zarobljen svijetom kojega si stvorio?

Ne rekoh li onomad: tiče Me se, ali Me ne dotiče? Voljeni Moji, Ja sam od Svoje volje zarobljenik Svoje slobode. Svoje ljubavi. Sebe. Beograd, 25.6.2010. 45

  Još samo nešto, i ušutjet ćemo...   Bgd, 26.6.10., subota Smijemo li to nešto, Bože?  

Znam vaše nešto, no kažite ga.

Što je to Sotona, Bože, i je li on Tvoj suparnik?

Kao što nema Sotone, tako nema ni suparnika Bogu.

Nema Sotone?

Sotona je vaša vlastita tvorba - plod nečiste savjesti, straha i bezumlja, i lukavoga ljudskog vlastoljublja. Tu i tamo ta tvorba oživi i vlada se kao da ona oduvijek jest. Zaigra ona svoj urnebes-ples, i vašom snagom čini što čini.

I kako se riješiti toga strašila?

Kako ga sačiniste, tako ga raščinite: spoznajte da ste tvorci vlastitog pakla, da sami sebi šaljete opaku vijest da Sotona jest. Uvidite da je nevjera u sebe, da je neljubav za sebe, i najviše, da je zabluda o sebi, izvor Sotonine snage i pomame. Spoznajte to, i riješite se obmane. Znajte: vjerom u njega, vi ga rađate. Strahom od njega, vi ga jačate. Pričom o njemu, vi ga hranite. Bijegom od njega, vi ga približavate. Sotona drhti od pomame za vama, drhti od pomame za postojanjem.

50. A koja je to, Bože, naša zabluda o nama? Zabluda koja je tvorac zablude o Sotoni?

Od ove, nema opasnije zablude. Od ovoga, nema dubljeg nesporazuma - misao da duhom, suštinom, istinom, niste Ja! Oh, sjetite se da ste zaboravili da ste Ja.

Sada i nikada slave zaruke. Što misliš, o komu ovisi hoće li ikada sada i nikada slaviti svadbu?                         28.6.2010. ponedjeljak, Beograd Ponekad klonemo u nevjerici da smo to mi, s kim zborimo... da si to Ti, s kim zborimo... Ako smo Ti, ako si mi, otkuda onda klonuće i nevjerica? Otkuda mračna stanja sebeneznanja?

Klonuće je, kao i nevjerica, dio igre. Znanje o tomu nekad je dogođeno, ponekad odgođeno.

Igre koga s kim, o Bože?

Moje igre s vlastitim ulogama. U svakoj sam glumac, skladatelj, redatelj, gledatelj. U svakoj sam predstava od početka do kraja. Ne rekoh li da sam more u svim svojim valovima? Sjeti se vale...   Beograd, 29.6.10.

Oh Bože, da li je mraku i bezumlju, da li je strahu, mržnji i gnjevu, upućen poziv u Tvoju igru, Tvoju predstavu? Stoje li strahovi, mržnje, bjesovi uz bok radosti, svjetla i svijesti, i stoje li ravnopravno?

Iako neiste, sve su uloge svezane istom pričom. Jesen je svezana s proljećem, oluja s tišinom, brdo s dolinom, sila sa smirajem, mrak sa sjajem.

Sveza je ta blizno oprečna, potporna, zrcalna. Zar biste spoznali slavu i sjaj ljeta, da nema zebnje, tmine i zime? Milinu sna zar biste užili, da nema trpke i mrkle jave?

Motrite tijek, u tijeku zakon, u zakonu iskon. Uživajte u igrinu spletu, u kolopletu, ali mu se ne predajte.   Ali mu se ne predajte!                                                                     Beograd, 30.6.2010. srijeda

65. Dim i potres, voda poplavna... naše je djelo, nije li, Gospode?

Koliko niste osvijestili tko ste, toliko voda, vatra i zemlja bivaju vaša jeka i zrcalo. 1.7.2010.

I dokle ćemo tako i takvi?

Dok ne spoznate što upravo rekoh.

u PP složio Josip Janković