Komunikacija, prezentacija za profesore Medicinske škole, šk.2011/2012. Pripremio Dragan Pucar, prof. pedagogije i psihologije Školski psiholog Medicinska škola Banjaluka

Zašto je ovo bitno? U istraživanju o problemima u Medicinskoj školi koje smo proveli 2009. godine, jedan od navedenih problema odnosio se i komunikaciju između učenika i profesora. Ovo je i danas prisutan problem. Učenici su navodili da su ih profesori vrijeđali; davali komentare o njihovom izgledu pred drugima; nazivali ih pogrdnim imenima; omalovažavali čitav razred.

Sadržaj: 1. uvod 2. važnost emocija 3. model nenasilne komunikacije 4. komunikacija i svijest

1. dio ..nešto za uvod, “nako”..osnovno, po meni... KOMUNIKACIJA

Komunikacija – je sve to što se odigrava između nas. - Ja - - razmjena informacija tj. sadržaja (npr. na času ili sada) komunikacije (poruka koja se prenosi) - razmjena informacija o odnosima i vezi između sagovornika / kontekst u kojem se poruka prenosi, (vrsta interakcije između sagovornika, situacija u kojoj se kom.odigrava, ko ima moć u odnosu, šta mislimo jedan o drugom, potrebe, kakav stav prema njemu imamo, predrasude, poz. Ili neg. emocije) Za razgovor je važnija međuljudska interakcija i kontekst od samog sadržaja: odnos POZITIVAN otvorena komunikacija, oba sagovornika su usmjerena na sadržaj informacije odnos NEGATIVAN komunikacija je teža, teže se dolazi do rješenja, sagovornici su više usmjereni na odnos između sebe nego na sadržaj komunikacije

..a Teorija informacije kaže... Komunikacija je proces koji sadrži 5 elemenata: 1. Pošiljalac 2. Primalac 3. Medij (posrednik između njih) 4. Poruka (značenje ili informacija koja se prenosi) 5. Ishod (promjena u ponašanju primaoca) Svako od njih može stvarati “probleme” u komunikaciji

Hej, mama, koliko ono čega ide …. Prof. Albert Maharabian je proučavanjem procesa komunikacije došao do sljedećih rezultata. Komunikaciju čine: Položaj tijela, gestovi i pokreti Vokalne osobine glasa Riječi u komunikaciji

..u receptu za komunikaciju??

Verbalne komunikacije ima manje i uglavnom je svjesna. - Neverbalne komunikacije ima mnooogo više i uglavnom je nesvjesna. Komunikacija = 7% verbalna i svjesna + 93% neverbalna i nesvjesna,

Šta!! Komunikacija je uglavnom nesvjesna!!!! Da, da, ne vrti glavom, oko 93 % komunikacije između ljudskih bića se obavlja NEVERBALNO i NESVJESNO (niste svjesni šta komunicirate ili kakve poruke šaljete u svoju okolinu)! To je kao da imate radio nad kojim nemate kontrolu! Ta metafora dobro opisuje našu komunikaciju – pobješnjeli radio!!! ....upomoć....

Praktični savjeti: Komunikacija sa drugim zavisi od toga koji REPREZENTATIVNI ČULNI SISTEM vi i on/ona koristite/da li vidite/da li čujete/da li osjetite težinu toga što ja govorim Komunikacija sa drugim je nastavak komunikacije sa samim sobom. Što više POZNAJETE SVOJE POTREBE i REAKCIJE to će nesvjesnog biti manje u komunikaciji. Osnovno je u kom. USPOSTAVITI POVJERENJE sa osobom sa kojom kom. Povjerenje se stvara ili gradi na tome da kod drugog stvorite UTISAK DA STE MU SLIČNI ili BLISKI. Ovo gradi most između vas. Druga osoba će vas doživjeti UVIJEK na svoj vlastiti način ukoliko ne znate kako da utičete na taj doživljaj Komunikacija zavisi od ISHODA, rezultata kod druge osobe. Svaki ishod komunikacije kod primaoca je samo POVRATNA INFORMACIJA ZA POŠILJAOCA PORUKE.

Praktične vježbe: Postanite svjesni svojih potreba u komunikaciji...sa učenicima, npr. Ili u privatnom životu... Zamislite da ste VI učenik, na vašem času. Šta misli, osjeća, kako vas doživljava? Koje potrebe ima? Perceptivne pozicije – vježba u kojoj mijenjate percepciju doživljaja tako što se premještate iz jedne u drugu ulogu – s jednog na drugo mjesto. Dobra vježba za bolji uvid u srž konflikta sa bilo kojom osobom.

2. dio ... a sada, jedan vrlo bitan elemenat komunikacije - EMOCIJE

Zašto pitanje: ”Da li me voliš, dragi?” ubija vezu iliti - komunikacija i emocije IZRAŽAVANjE EMOCIJA – glavni dio svake komunikacije (svjesno i nesvjesno) Emocije se manifestuju različitim neverbalnim izrazima - i riječima. Tri osnovna načina izražavanja emocija su: 1. MIMIKA - izrazi lica (pokreti mišića lica), 2. GESTOVI (pokreti dijelova tijela i čitavog tijela), 3. INTONACIJA GLASA (promjene u visini ili brzini glasa). (na ovo odlazi već pominjanih oko 93% nesvjesnog izražavanja emocija). 4. Najzad, emocije izražavamo i RIJEČIMA. (na riječi odlazi oko 7 % svjesnog izražavanja emocija).

Vježba : izrazi emocije izrazom lica Izrazite osnovne emocije samo izrazima lica: - strah - tuga - ljutnja - radost - ljubav - gađenje

1. “apotekarski osmijeh broj 8” ili Mimika – pokreti mišića lica Najčešće se kao izrazi emocija javljaju pokreti lica (mimika). POKRETI MIŠIĆA OKO OČIJU I MIŠIĆA OKO USTA su najupadljiviji izrazi emocija. Na osnovu njih se formiraju dva osnovna - karakteristična izraza lica: pri pozitivnim emocijama ti mišići se pokreću naviše – to je izraz zadovoljstva, pri negativnim osjećanjima mišići lica se pokreću nadole – to je izraz nezadovoljstva. VRLO BITNO – da li prepoznajete emocionalne izraze

Vježba : izrazite emocije samo pokretima, gestovima i držanjem tijela Izrazite osnovne emocije samo na ovaj način: - strah - tuga - ljutnja - radost - ljubav - gađenje

2. “Priđi bliže da ti nešto kažem…” iliti - Pokreti tijela, držanje i gestovi POKRETI TIJELA (GESTOVI) naročito udova su takođe karakteristični izrazi emocija. U strahu su npr. karakteristični pokreti odbijanja i udaljavanja od onog što ga izaziva; kod gnijeva su česti i intenzivni nekoordinisani pokreti rukama. žalost: opušteno i mlitavo držanje tijela; radost i sreća poletno, čvrsto i nagore upravljeno držanje čitavog tijela. u zadovoljstvu prilaženje objektu, u nezadovoljstvu - udaljavanje od njega.

Vježba : izrazite emocije samo pomoću glasa Izrazite osnovne emocije samo intonacijom glasa: - strah - tuga - ljutnja - radost - ljubav - gađenje

3. Zašto novokomponovana muzika ima veliki broj pristalica iliti - Intonacija glasa/visok/dubok/spor/ubrzan I GLAS (INTONACIJA GLASA) čovjeka je veoma izrazit znak emocija. JECANJE i PLAČ su karakteristika žalosti, SMIJEH je izraz radosti, nagli VRISAK izraz straha i iznenađenja, pa i radosti. U gnijevu glas je POVIŠEN, duže se riječi skraćuju, UBRZAN govor (pauze između govornih cjelina se skraćuju). Kod žalosti je tempo govora USPOREN i pauze između riječi su produžene. Glas je NIŽI i TIŠI.

Vježba : izrazite emocije samo riječima Izrazite osnovne emocije samo riječima: - strah - tuga - ljutnja - radost - ljubav - gađenje

4. “ljubav je samo riječ – i ništa više!!??” Riječi i emocije Izražavanje emocija vrši se i RIJEČIMA. Verbalno izražavanje emocije: - izrazima u zadovoljstvu: ah! divno! - u nezadovostvu: joj! uh! - radost: bravo, - tuga: ajme meni,

Vježba : recite rečenicu.... Izrazi sljedeću rečenicu na više emocionalno obojenih načina: “Periću, sjedni kod Maje....” ili Ne želim više da te vidim!” ili rečenicu “Volim te!” Recite jednu te istu rečenicu tako da se u njoj čuje strah, ljubav, radost, žalost, gađenje, ljutnja

3. dio ...i svakako vještina .... NENASILNA komunikacija

Sa stanovišta komunikacionog procesa – profesor u odjeljenju je samo jedan od učesnika u komunikaciji! Profesor nije jedini, mada je često najodgovorniji učesnik u komunikaciji u odjeljenju. I prije nego uđe u odjeljenje profesor ima određenu emocije ili doživljaj o učenicima tog odjeljenja. Ovo stvara jednu vrstu predubjeđenja sa kojom ulazi u odjeljenje. Tu informaciju učenici primaju podsvjesno. Emocije su zarazne. Ovo doprinosi klimi odjeljenja. Prilikom ulaska u odjeljenje prva i osnovna komunikacija sa ostalim svijestima je poruka koju šaljemo: Da, vidim te/ne želim da te vidim, (prihvatam/ne prihvatam te); Da, poštujem te/ili te ne poštujem

Bitno za školu! Komunikacija na osnovnom nivou: “ja sam o.k i ti si o.k.” Vrlo značajna poruka koju treba prenijeti sagovorniku: “Vidim te, prihvatam te i poštujem te!” Današnja djeca često zaboravljaju da kažu i obično “Dobar dan” što ja npr. tumačim kao nekulturno ponašanje, jer ispod toga nije poruka “Vidim te, prihvatam te, poštujem te!”

Šta mi zapravo komuniciramo? Mi i naš sagovornik ponašanjem u komunikaciji (najčešće nesvjesno) manifestujemo: 1. prenosimo sopstvene MISLI koje želimo da prenesemo, tj, koristimo riječi kao sadržaj 2. prenosimo EMOCIONALNO STANJE u kojem smo, npr. “Ljut sam” ili “Radostan sam” 3. POTREBE, mi komuniciramo naše potrebe koje treba zadovoljiti 4. prenosimo UVJERENJA (u šta smo uvjereni u vezi sebe, sagovornika i okoline, tj. šta mislimo o sebi i njemu dok komuniciramo), npr. “Ne treba bježati iz škole!” 5. VRIJEDNOSTI, šta nam je bitno, koje su naše vrijednosti, privatne, porodične, nacionalne, ljudske, u vezi škole npr. “Bitno je imati posao”, to je vrijednost koju podržavam kroz uvjerenje da ne treba bježati iz škole 6. Različite STAVOVE i PREDRASUDE, o sebi i njemu (“on je dobar, on je loš”), OČEKIVANJA u vezi bilo čega..

Konkretno to zvuči..... Obraćanje razrednika jednom učeniku: “E, Periću, opet si pobjegao sa biologije. Dobićeš dva neopravdana! Ti si loš učenik.” Mala analiza poruke pokazuje da: on svakako govori to što misli (misli), i da je ljut na učenika, (emocija) Ima potrebu da zna gdje su učenici (potreba) jer vjeruje da je dolazak u školu bitan, (uvjerenje) i da je uvjeren da pred sobom ima problematičnog učenika. Ukoliko je on nesvjestan svoje emocionalne reakcije to je još lošije (i za jednog i za drugog).

Ili ovako...... 2. varijanta, malo svjesnija glasi – kako?

Ili možda ovako.... Razmišljanje profesora: “Svjestan sam da sam ljut jer učenik nije bio u sred nastave na časovima biologije, a stalo mi je da učenici razviju radne navike, moralno ponašanje i karakter. Kao i da poštuje profesora. Nešto se s njim dešava. Pozvaću ga na razgovor.” Povratna informacija za učenika bi možda glasila: “Kada nisi na časovima tim i tim, tada i tada, (konkretan opis radnje-dešavanja), to mi stvara problem jer...(opis kako to utiče na nas, koje emocije se javljaju u vama), jer imam potrebu (navedete potrebu koju imate) i molim te da ubuduće (htio bih . . šta).” Šta ti misliš o tome?

komunikacija i KOMUNIKACIJA Dakle, šta vam se više sviđa? ovo: “E, Periću, opet si pobjegao sa biologije. Dobićeš dva neopravdana pa se puši! Ti si problematičan učenik.” Ili: “Nezadovoljan sam činjenicom da nisi bio na časovima biologije u četvrtak, jer imam potrebu da učenici mog razreda budu redovni na nastavi. Molim te da ubuduće budeš prisutan na svim časovima. Možeš li mi reći šta je bilo u pitanju.”

Prvi tip govora se naziva “ti govor”, “govorom nasilja” ili “šakalskim” Daje dijagnozu: “Ti si loš!” “Vi ste nemogući!” Osuđuje: “Ti si kriv!” Vi me ne poštujete!” Napada: “Slušaj ti! ””Dosta!”,“Napolje!” Poriče odgovornost: “Vi ste krivi, a ne ja!” Zahtijeva : “Morate se promijeniti!” Osnova komunikacije: PROSUĐIVANJE! Ti nisi O.K.! Npr. “Prestanite sa pričom! Danas ste nemogući!”

Posljedice “šakalskog” Druga osoba doživljava komunikaciju kao napad - “on me napada” Druga osoba ima potrebu da se brani -“nije tako” Druga osoba ima potrebu da uzvrati – ljutnja i sukob su posljedice Druga osoba ima potrebu da dokaže da jeste u pravu i brani svoj stav – dugoročni problemi u komunikaciji

Nasilje: šakalski i njegovi dijalekti Stalno prosuđuje: Ko je u pravu i ko nije (škola je vrlo osjetljiva zajednica na ovu vrstu komunikacije) Cilj je KAŽNJAVANJE, STVARANJE KRIVICE, STIDA I KAJANJA!! Uvijek govorite šakalskim kada prosuđujete nekoga, naročito moralno Cilj je da se drugi promijene i mrze sami sebe jer rade to što rade !!!!! ??? Užas!!! I vrlo neuspješno, zar ne? Šakalski lako vodi u nasilje, TV radi na tome svako veče. problem: ova vrsta kom smanjuje mogućnost da ostvarimo do čega nam je stalo i uvećava NASILJE

Drugi tip govora se naziva “ja govor” iliti “govor nenasilja” ili “žirafski” Opažanje situacije: “Kada vidim to i to...” Osjećanja zbog toga: “Osjećam se tako i tako” Potrebe: “Jer trebam to i to” Želje i molbe “i želim to i to” Uvažava drugog: “Šta vi mislite o tome?” Osnova komunikacije: stvaranje empatične reakcije. Npr. “Ne volim kada galamite u razredu, imam osjetljiv sluh i to me boli. Volio bih da se čujemo. Možemo li biti tiši? Šta kažete?”.

Posljedice “žirafskog” govora Nema prosuđivanja. Druga osoba shvata da ste i vi (da je i profesor) ljudsko biće kojem nešto smeta, nešto voli i sl. I on je samo čovjek. Nema napada pa je vjerovatnije da će se javiti empatija – saživljavanje sa osobom koja pati iz nekog razloga. Lakše će se javiti promjena ponašanja. Vježbate NENASILJE

A sada, još jednom... da ponovimo Kada čujem tu neprekidnu buku u razredu.... Opis šta : vidim (opišite konkretno šta vidite a što vas ugrožava, čini nesretnim, boli); čujem (opišite konkretno šta čujete a što vas ugrožava, čini nesretnim, boli) Osjećam se ... Kako: frustrirano... nesretno... boli me... ne sviđa mi se.... pogađa me... Jer imam potrebu da ... Radim svoj posao kako treba, ... I želim da : Možemo da razgovaramo o ovoj temi...da radimo u prijatnijoj atmosferi. Šta: Izložite jasno svoj molbu, Želio bih... šta konkretno želite od nekoga .

Šta vi mislite o ovome? “Da li je to u redu za vas?” Pitajte kakvo mišljenje o vašem zahtijevu ima druga osoba Zamolite je da izrazi svoja osjećanja ili misli o vašem zahtijevu Druga osoba odgovara i ako se slaže sa vašim zahtijevom prihvatite tako da se zahvalite. Hvala vam!

4. dio …znaš šta, sve se ovo svodi na jedno – na ljudsku svijest! .....komunikacija i SVIJEST...

Mi komuniciramo nivo svijesti na kojem smo! Komunikacija je izraz NAŠE SVIJESTI, naše polje svijesti razmjenjuje informacije sa okolinom, sa poljima svijesti – sa ostalim svijestima! Opažanje i komunikacija su tijesno povezani Komunikacija je najvećim dijelom nesvjesna kao i opažanje (isti odnos svjesno-nesvjesno) Na individualnom nivou podsvjesno komunicira, na potpuno nesvjestan način (za naš svjesni um) sa svojom okolinom

Prihvatanje odgovornosti ...za sve! Ljestvica svijesti Davida R. Hawkinsa Navedeni autor je izvršio kalibraciju stanja svijesti, vrijednosti od 20 do 1000 Npr . Prihvatanje je kalibrisano sa 350. “Na ovom nivou se dešava veliki probražaj, sa spoznajom da je sam pojedinac izvor i stvaralac iskustava u svom životu. Svi ljudi ispod 200 (nivo stida 20, krivice 30, apatije 50, žalosti 75, straha 100, žudnje 125, ljutnje 150 i ponosa 175, hrabrost 200), teže da dožive sebe kao nemoćne i vide sebe kao žrtve, na milost i nemilost života. Ovo proizilazi iz uvjerenja da je izvor nečije sreće ili uzrok nečijih problema “tamo napolju”. Na nivou prihvatanja, ništa “tamo napolju” nema kapacitet da načini nekog sretnim, i ljubav nije nešto što se daje ili uzima od drugog, nego se stvara iznutra... Pojedinci na ovom nivou nisu zainteresovani u određivanju da li je nešto ispravno ili pogrešno, nego umjesto toga u posvećenosti rješavanju problema i iznalaženju šta da se radi u vezi problema. Dugoročni ciljevi prevladavaju nad kratkoročnim; samodisciplina i ovladavanje su dominantni.” David R. Hawkins Inače, nivo 500 je nivo ljubavi (a samim tim i nenasilja), a ljestvica ima vrijednost do 1000 (prosvjetljenje, duhovno savršenstvo).

Kraj! U izradi prezentacije su korišteni materijali Maršala Rozenberga, materijali NLP-a, Davida Hawkinsa