48. DIVIM SE SVAKOJ TVOJOJ KRETNJI Divim se svakoj Tvojoj kretnji, mudrosti i tajni, ljepoti i razlogu, šarama raznoslovlja, tkanju istoličja. Ali umorna sam, Gospode, sita sam igre, koju sam toliko puta zaigrala. Ništa ne vidjeh ljepše i strašnije od svijeta, kojega si stvorio. Ali umorna sam, Gospode, sita sam igre, koju sam toliko puta zaigrala. Hoću ljepotu, koja je stvorila ovo najljepše što vidjeh i saznah; pa ako je strahota njezino neodvojno svojstvo, hoću i nju - jer umorna sam od ovoga, što je manje od najvećega. “Bijela kula”, knjiga 98. Zapisala Vesna Krmpotić

95. IZLAZIŠ IZ MOJE KUĆE Izlaziš iz Moje kuće kao jutro, sigurna da je svijet čas posla, i da se prag neće ohladiti a ti ćeš se vratiti - ista rosa. Lijep je to bio dan, svečan, cvrkutav, pod zlatozarnim praskom. Sišla si među palme i zaplakala, a više nisi znala zašto. Rosa je hlapila, prag se hladio, a ti plakala pod nasmijanom maskom; samo sam Ja znao da plačeš, i jedini sam Ja znao zašto. Kada se vratiš, vidjet ćeš da rosa nije ishlapila a ti si se vratila, i da je svijet doista bio čas posla - gledajući s neohlađene strane mosta. “Bijela kula”, knjiga 93. Zapisala Vesna Krmpotić

102. KAD BI TE SUNCE MOGLO OPJEVATI Kad bi Te sunce moglo opjevati, kad bi Te bezdan mora, beskraj prostora, kad bi vulkani, mjesec, munje, zora... ja bih pred njih kleknula i zahvalila im za stih, ravan onomu o čemu pjeva. Ali ni more, ni zora, ni beskraj prostora, ne, ništa od veličanstva zemlje i nebesa ne može Tebe sobom opjevati. A sve veliko i malo pokušava od pamtivijeka, iznova reći Tebe, Tvorca, Boga; prekrasno ne uspjevši, kažu da si neizmjerno i veći i ljepši od ljepote i veličine svega stvorenoga. “Bijela kula”, knjiga 92. Zapisala Vesna Krmpotić

52. RAZNIŽI GODINE Razniži godine, razniži živote, zemljina razdoblja, svemirska doba, da bi prenizala, opet nanizala, uvijek isto, samo drukčije. Možeš pogubiti skupocjena zrnca, smetnuti s uma njihov raspored, zaboraviti njihov čarolijski sklad, uvijek isti, samo drukčiji. Jedino što ti vjerno ostaje u ruci za vrijeme niza i poslije razniza, to je nit od niske, nit bez niske. “Bijela kula”, knjiga 97. Zapisala Vesna Krmpotić

84. RIJEČI SU BALKON Riječi su balkon na kojemu Me čekaš, s kojega Me zoveš da Mi kažeš, da si spremna napustiti grad i roditelje, želju za bogatstvom i veseljem, samo da bi pošla pješke u svijet šutnje, s Jedinim i Najdražim Prijateljem. Riječi su balkon s kojega Mi javljaš da ti nije ni do blaga ni do slavlja, kojemu si, eto, od malena sluga; i da ćeš umrijeti ako nema drugog puta do Najdražega, do Jedinoga Druga. “Bijela kula”, knjiga 94. Zapisala Vesna Krmpotić

75. SJEDIMO TI I JA SADA Sjedimo Ti i ja sada u tami grada, i pišemo jedno drugomu slovo od svjetlosti. Ja Tebi govorim da si svjetlost moja, Ti meni vraćaš udvostručenu jeku, te ja čitam svoj glas i kažem: to ja govorim. A Ti se smiješ prpošno svjetlucavo, roso prepoznavanja. “Bijela kula”, knjiga 95. Zapisala Vesna Krmpotić

60. VELIKA JE KOČIJA SUNCE Velika je kočija sunce, ali u njoj ima mjesta samo za Jednoga, koji je sve. Za nekoliko izabranih, za dva, tri pravednika, nema mjesta. “Bijela kula”, knjiga 96. Zapisala Vesna Krmpotić U susret rođendanu velike pjesnikinje

Kao što je tijelo kuća u kojoj živite, svijet je tijelo Gospodnje. Ako vas mrav ugrize za nožni prst, svratit će na sebe vašu pažnju, i vi, da biste izbjegli bol, nastojite ukloniti malenog neprijatelja. Slično tomu, morate suosjećati s bolom, nevoljama, radošću, i ushitom drugih, ma gdje ti drugi živjeli; morate pregnuti da svoju zemlju branite od neprijatelja, ma koliko daleko bilo mjesto, gdje se taj neprijatelj pojavio. Budite u rodu sa svim svojim rodom. Proširite svoj suosjećaj, služite onima, kojima je to potrebno, služite koliko već možete, s obzirom na svoju vještinu i dohodak. Ne rasipajte svoje talente na jalova bavljenja. Sathya Sai Baba

Prijateljstvo umnožava radosti, a dijeli tuge. Engleska poslovica

Tko ima sebe ima sve. Njemačka poslovica