105. DUGO SAM I NJEŽNO LOMIO TI KOSTI Dugo sam i nježno lomio ti kosti, oprosti, morao sam; jer povijuša je povijuša, i plećati hrast ju sluša samo kad je meka kao duša. Mamio sam ti kosti da se same mrve, morao sam, oprosti. Bio sam nježan i strastan učeći te tvom plesu sa hrastom. Jednoga ćeš dana, sva od lelujanja, nadgornjati svoj hrast rastom. Zrak će te preuzeti, ruku će ti dati, zaplesati, zemlju u tebi nadplesati najnježnije strasno. “Bijela kula”, knjiga 83. Zapisala Vesna Krmpotić

45. GLEDALI STE GDJE GORI BAGDAD Gledali ste gdje gori Bagdad, Jerusalim, Sarajevo, i poneko je, zgranut, šapnuo: “Strašno”. Ali tko se molio, tko zaplakao, tko u nebo povikao? Sad više ne gledate, sad gorite sami. Gledali ste gdje gori Kartaga, Carigrad, Hirošima. Sad više ne gledate, sad gorite sami. Vatra ne razlikuje trijesku od trijeske, grad od grada. Njoj je hrana mržnja jednih i ravnodušnost drugih. Gledali ste - niste vidjeli Mene u Dubrovniku, Mene u Vukovaru, Mene u Beogradu. Kucnut će baklja požarnica na vaša vrata, a vi i opet nećete htjeti vidjeti da ju je vaša ruka donijela. “Bijela kula”, knjiga 89. Zapisala Vesna Krmpotić

55. JA SVAKOGA ČASA Ja svakoga časa rođendan tvoj slavim - čas kad si izmaknula i srpu i omči; a ti mniješ da je vrijeme nehajna neka volja, put nejasnoga cilja, i ne slutiš da ga čupaš iz vlastitoga polja, kao korov dubokoga žilja. Ja svakoga časa rođendan tvoj slavim. Čašu ti dižem uvečer i jutrom, čestitam ti još jedan susret, još jednu noć i dan, još jedan produljeni dah, koji bi mogao ukinuti srp i omču, a s njima i svaki daljnji rođendan. “Bijela kula”, knjiga 88. Zapisala Vesna Krmpotić

73. KAD BI TI ZNALA Kad bi ti znala, kakav je raskošan dar svaka zora, ti bi na svoje doksate išetala u osvit, da uputiš nijemu hvalu istoku. Kad bi ti znala kakav je prekrasan pir svaki zalaz sunca, ti bi se na brijeg penjala da mahneš na pozdrav, da uputiš nijemu hvalu zapadu. Kad bi ti znala kakav je velik dar mjesec i san, ti bi svaku večer klečala pod zvijezdama i uputila hvalu na sve četiri strane. Kad bi ti znala tko sam i što sam Ja... Ti bi u sebe pogledala, u sebi se ogledala, sebi zahvalila za ljepotu i darežljivost sunca i mjeseca. “Bijela kula”, knjiga 86. Zapisala Vesna Krmpotić

93. KRCAM SE U TEBE KAO U ZRAČNU LAĐU Krcam se u Tebe kao u zračnu lađu. Davno otpočeh unositi škrinje i kovčege, djevojačku opremu dugu mnoga tisućljeća. Lađa se širi, primajući mene i moj teret u sve šarenijemu broju. Ah, nikako da se sva ukrcam, da se cijela tu nađem, nikako da otplovimo. Krcam se u povorkama, u odredima, i onda izjavljujem da ne znam tu družbu, koja se složno na mene poziva. Bježim od njih, uvjerena da im ne mogu platiti putnu kartu, niti jamčiti za njihovo dobro vladanje. Ah, nikako da se svi dogovorimo, da se cijela ukrcam, nikako da otplovimo. Sve se kutkom sebe nadam da će se u općoj gužvi lađa neprimjetno odvezati od zemlje, i da ćemo se prenuti u visokoj modrini, svi sretno smješteni i nasmiješeni. „Bijela kula”, knjiga 84. Zapisala Vesna Krmpotić

63. RADUJEM SE JUTRU Radujem se jutru, jer Ti po suncu odapinjem pozdrav. I večeri, jer Ti na mjesec pišem poruku da Te volim. I cvijeću, jer Ti njim upućujem mirisnu vijest da si rosa mojega srca. Ja znam da je od Tvojega Imena načinjena svaka ptica, ali ja Ti po svakoj šaljem glas svoje radosti. Od Tvojih je pogleda stvoren prostor, od Tvojega disanja, vrijeme. Ali ja ih molim da Te sretnu, i kažu koju riječ za mene. Ne možemo iz Tebe, ali se u Tebi možemo bližiti Tebi. Što si bogatiji Sobom, to više ima putova ljubavi. “Bijela kula”, knjiga 87. Zapisala Vesna Krmpotić

80. ZAGLIBILI SMO U MUDROSTIMA Zaglibili smo u mudrostima, pa priprostu i svetu ludost više ne razumijemo. Čak nas i cvijeće sluša s poštovanjem, i klanjaju nam se grane jorgovana; zadivljeni, slušaju naše predavanje o skrovitomu životu bilja. Objašnjavamo od čega su načnjene čestice peluda i mirisa. Objašnjavamo - ali ne mirišemo. Uhodimo veze s leptirima i pčelama, iznosimo na vidjelo tajni lanac vode, zemlje, i sunca. Objašnjavamo koliko puta u minuti zadrhti pčelinje krilce. Tumačimo zumbulske i tulipanske ćudi. Sitnozorimo im prašnike i strojnice s metcima mirisa. Ali ne mirišemo. I polako, tajno, mi im počinjemo zaviditi na mirisu, pa im se osvećujemo svojim ugledom. “Bijela kula”, knjiga 85. Zapisala Vesna Krmpotić Za jubilej velike pjesnikinje

Ako u školi vlada slaba disciplina, i ako neodgovorni potiču djecu na razuzdanost, pogreška je na roditeljima, starijima, i na upravnom odboru (škole). Odbor (komitet) često je samo društvo za čajanke tipa come-to-tea. Sathya Sai Baba

Ako hoćeš da živiš za sebe, živi za druge. Seneka

Ima čvorova koji se još više zapetljavaju kad se razvezuju silom. Jan Vlodek