EUTANAZIJA Pri spomenu riječi eutanazija u svakodnevnoj komunikaciji pomisli se na oduzimanje života na smrt bolesnih i neizlječivih bolesnika, ali pomisli se i na kriminalnu radnju kada netko želi ostvariti neku dobit te želi ubrzati smrt oboljelih i nemoćnih. Teško bolesni, nepokretni i dugotrajnom patnjom i boli potisnuti, nekada mole da im se olakšaju muke i da im se pomogne umrijeti – mole da im bude izvršena eutanazija. Iz grčkog jezika, a znači ‘’blaga smrt"; eu=blaga, tanatos=smrt." Eutanazija je pravo na biranu, slobodno zadanu ili naručenu smrt iz motiva samilosti ili dostojanstva. Pojam “eutanazija” potječe iz antike i oblik mu je dao filozof SVETON, a naziv euthanasia prvi je upotrijebio F. Bacon u djelu Novi Organon (1620.god.).

Dostojanstvo smrti, dostojanstvena smrt i tome slično: besmislen je izraz. Smrt ne može biti dostojanstvena. Smrt je s jedne strane kazna za grijeh kaže kršćanstvo; s druge strane, smrt je degradacija biološke dimenzije ljudskog bića. Može se, i treba, govoriti o ljudskom dostojanstvu u bolesti, o ljudskom dostojanstvu u tijeku umiranja. Glavni problem Zapadne civilizacije jest što umirućega napušta i obitelj i društvo i liječnik, a svećenika se smatra suvišnim. Teški bolesnik, umirući, trebao bi osjetiti u prvom redu ljubav i toplinu članova svoje obitelji, kao što je to običaj u Africi, Latinskoj Americi... I ne bi smio u posljednjim trenucima nipošto ostati sam.

PODJELA EUTANAZIJE NA KATEGORIJE Aktivna eutanazija znači izravno skraćivanje života, pomoći u umiranju. Gotovo bez izuzetka u svim zemljama zabranjena. Najčešće se izvršava upotrebom smrtonosne injekcije Prinudna eutanazija i nije eutanazija u pravom smislu riječi. Usmrćenje ili ubrzavanje umiranja primjenjuje se protiv volje bolesnika. Ovo je po svim zakonima zabranjeno i kažnjivo kao ubojstvo.

Pasivna eutanazija znači pomoć umirućem puštanjem da umre, izbjegavanjem posebnih mjera kojima se produžava život. Kako se propuštanje dužnosti, nečinjenje, u pravu izjednačuje s činjenjem, tada i tzv. pasivna eutanazija, koja izaziva smrti propustom pružanja dužne pomoći, također predstavlja zabranjeno usmrćivanje. Umjesto pojmova aktivna - pasivna, spominju se nazivi pozitivna i negativna eutanazija.

Dobrovoljna eutanazija je slučaj pomaganja u umiranju na zahtjev ili molbu bolesnika, u suprotnosti je sa nedobrovoljnom, kod koje pacijent nije u stanju izreći taj zahtjev – duševna zaostalost, nesvijest. Oporučna eutanazija Living Will slučaj je kad imamo izjavu bolesnika kojom se unaprijed odriče primjene posebne njege i zahvata na njemu ako dospije u situaciju koja je puna patnje i bez izgleda za ozdravljenje.

Pravo na smrt znači pravo čovjeka da odluči o vlastitoj smrti, da bira smrt. To je novo pravo ili pod istim nazivom i pokret za njegovo uvođenje. Ono uključuje pravo da se odbije svaki zahvat liječnika, zatim obaviještenost o stanju svoga zdravlja i izgledima za održavanje života. PITANJA VEZANA ZA SMRT!!!

Moždana smrt znači stanje koje nastaje nakon prestanka funkcije središnjeg živčanog sistema. Kad imamo utvrđenu moždanu smrt, unatoč umjetno podržavanim otkucajima srca ili disanja, obustavljanje rada umjetnih sredstava, a time i prestanak umjetno održavanih funkcija, ne znači usmrćenje, jer se smatra da moždana smrt znači smrt čovjeka, osobe. Dakle, ne radi se o eutanaziji, već o tehničkom postupku u odnosu na osobu koja je već mrtva.

Teratotanazija ili eugeničko ubojstvo malformiranog ploda i sama eutanazija ne razlikuju se bitno jer se u oba slučaja prekida život. Za sada teratotanazija nije nigdje ozakonjena, ali se ipak stotine malformirane djece uništava uz tzv. medicinsku indikaciju, odnosno abortus.

Komentiraj primjere: 1. Bolesnik boluje od raka, ili je u komi nakon udarca u glavu i nema nade u njegovo izlječenje. Ili je obolio od upale pluća koja, ako ne bude liječena, a može se liječiti, može ubiti bolesnika. Obustava liječenja moguća je da ubrza smrt bolesnika. 2. Spinabifflda je neprirodno stanje kičme i dovodi do paralize donjih ekstremiteta i gubljenja kontrole nad mokraćom i debelim crijevom. Dijete paralizirano od ove bolesti iziskuje specijaliziranu njegu tokom cijelog života. Paraliza mozga je oštećenje mozga u toku poroda, a prouzrokuje mentalnu retardiranost i paralizu udova, različitog stepnja. Ovakvo dijete je mentalno i fizički paralizirano i zahtijeva posebnu njegu tijekom života. U predočenim primjerima "obustava liječenja" je jedna vrsta pasivne eutanazije, a ova djeca, opće je poznato, ne žive dugo. Obustava liječenja i pasivna eutanazija sprečavaju produženje patnji djeteta ili napora roditelja. Pasivna eutanazija

Danas pojam eutanazija obuhvaća nekoliko značenja pa tako u Klajićevom rječniku eutanazija ima tri značenja: laka smrt, olakšavanje smrtne muke i boli pomoću narkotika i sl.I treće značenje je usmrćivanje neizlječivo bolesnih. Upravo to posljednje značenje je tema mnogih rasprava vezanih uz problematiku eutanazije.

UMIRUĆI BOLESNICI Na moralno/etički problem eutanazije osvrće se i Hipokratova zakletva iz IV.st.pr. K. koja u jednom svom dijelu izriče   "…Nikome neću, makar me za to i zamolio, dati smrtonosni otrov, niti ću mu za nj dati savjet. Isto tako neću dati sredstvo za pometnuće ploda…" U starim i primitivnim društvima nalazimo mnoge aktivnosti koje nalikuju eutanaziji. U dalekoj prošlosti, kod primitivnih Bretonaca, razbijala se »posvećenim čekićem« lubanja onima koji su predugo umirali. Eskimi i danas nemoćne starce ostavljaju same da skončaju u snijegu. Ni danas nisu nepoznati slični postupci kod nekih primitivnih plemena.

1. Napominje se da je jedan od najranijih povijesnih primjera eutanazije izlaganje "nedonoščadi i malformirane novorođenčadi na brdu Tajget drevne Sparte. Zanimljivo je istaknuti, da i Platon smatra da bolesni ne mogu biti na teret ostalima u državi, te ih iz toga razloga ne treba liječiti, već ih treba pustiti da umru, te se on zalaže za neku reklo bi se, pasivnu eutanaziju iz pragmatičkih razloga 2. U Renesansi se često vode rasprave o eutanaziji i njezinim ekvivalencijama. Thomas More u 'Utopiji' piše, primjerice, da je najbolje da liječnik prekine život neizlječivog bolesnika izloženog degradaciji ljudskog. On je predložio da u njegovoj idealnoj državi neizlječivi bolesnici dobivaju savjeta da se požure sa micanjem iz ovog života, tj. da umru. Martin Luther , govoreći o "malformiranoj djeci" - kaže: "Da sam princ ili Bog, bacio bih takvo dijete u rijeku Moldavu.., riskirao bih u tom slučaju počiniti ubojstvo." 4. Svjetska udruga liječnika (WMA) donijela je 1987. deklaraciju o ovom pitanju: "Eutanazija, to jest voljno prekidanje bolesnikova života, bilo na njegov zahtjev ili na zahtjev njegovih bliskih srodnika, neetična je. To ne spriječava liječnika da poštujući želju bolesnika ne dopusti prirodni tijek smrti u terminalnoj fazi bolesti." IZ POVIJESTI EUTANAZIJE 3. Filozof Montesquieu se 1721.god. javno zalaže za pravo na samoubojstvo ljudi koji su svladani bolovima.

Život pojedinca reguliran je Deklaracijom o ljudskim pravima, gdje se kaže da svatko ima pravo na život, a "Dostojanstvo je temelj slobode svih članova ljudskog društva i nitko ne smije biti podvrgnut mučenju". Pitanja o smrti idu zajedno sa pitanjima o životu. Dosljedno tome, ako postoji pravo na život, mora isto tako postojati i pravo na smrt. Pravo na smrt sastavni je dio prava na život. I medicina i sociologija, kao i mnoge druge znanosti, nalaze se pred velikim pitanjem: kako se odrediti prema životu i smrti u ovo doba brzog tehnološkog napretka, kada se uz pomoć tehnologije kako život, a tako i smrt, mogu produljiti, odgoditi, promijeniti…

Problemi iz prakse: liječnik i medicna imaju dužnost pomagati čovjeku u očuvanju života i zdravlja. bolesni ljudi su u strahu, panici, ne podnose bol, često racionalno ne razmišljaju, smijemo li ih poslušati i skratiti im muke? -tko ima pravo potpisati nečiju smrt? mora li se to zakonski riješiti? Smije li liječnik pristati na eutanaziju?

Eutanazija je olakšavanje umiranja, bez nanošenja boli, a u svrhu prekida teške patnje pacijenta/neizlječivo bolesne osobe. Jeste li za to da se u zakonu o pravima pacijenata regulira primjena eutanazije u Hrvatskoj, tj. da se zakonski definiraju uvjeti kada se ona može primijeniti? Kako građani ocjenjuju potrebu zakonskog reguliranja pitanja eutanazije Pristalice zakonskog reguliranja pitanja eutanazije su: - prisutne među mlađim građanima – od 18 do 34 godine: 61 - 64% osobe s visokim stupnjem obrazovanja 63% Zanimljivo je da su građani stariji od 64 godine najmanje spremni prihvatiti takvu zakonsku regulativu – samo 37% !

Pogledajmo koliko građani RH o tome znaju: Zagreb - 77% Istra i Primorje 82% Gradovi preko 100.000 stanovnika - 83% Osobe u dobi od 25 - 34 godine starosti -84% Građani srednje i visoke naobrazbe od 84 do 94% Osobe s višim i visokim mjesečnim prihodima 80 do 92%

Ocjena od 1 do 5 ( 1 znači – uopće se ne slaže, 5 – u potpunosti se slaže),:

U kršćanstvu stoji da nitko nema pravo ovlašćivanja neke osobe u zadavanju smrti drugoj osobi. Nijedna vlast ne može ozakoniti eutanaziju jer se radi o kršenju božanskog zakona, o zločinu protiv života i o povredi ljudskog dostojanstva. Smrt je za pripadnike kršćanske vjeroispovijesti vrlo važan događaj, jer ona ujedno predstavlja prelazak iz ovozemaljskog vremenitog života u zajedništvo vječnoga života svetih s Bogom. Kršćanstvo se izričito protivi eutanaziji te je od samih začetaka davalo poticaj njezi bolesnika i brizi za stare, nemoćne i gladne. U budističkom vjerovanju nema izričitog stava prema eutanaziji, već svaki vjernik izgrađuje svoje vlastito gledište u okviru religiozne doktrine. Budističke vrijednosti ljudskog života kao dragocjene i rijetke prilike postizanja nirvane i još više pružanjem pozitivnih doprinosa svim ostalima. Život dakako ne mora biti osiguravan svim mogućim sredstvima, niti ga se smije uništavati, nasilje na život u bilo kojem pogledu se prezire. Unatoč svemu pa možda i različitoj motivaciji, zaključci i stavovi prema eutanaziji u budizmu pokazuju se vrlo sličnima onima u kršćanstvu. Islam se također otvoreno protivi eutanaziji: onaj koji ubije čovjeka, a taj nije izvršio umorstvo ili sijao razdor u zemlji, biti će smatran ubojicom ljudskoga roda. U zapadnim zemljama gdje se javlja proces sekularizacije religijske tradicije, vode bitku očuvanja autoriteta u tim pitanjima kojeg se nedvojbeno nekoć imali. Njihov utjecaj na ishod debate o umiranju i eutanaziji je mnogo manji no nipošto nije zanemariv. Teološki pogledi na eutanaziju

RAZMISLIMO O NEKIM PRIMJERIMA I SLUČAJEVIMA Engleska - 1990. - 16-godišnjeg dječaka udario je auto, pri padu povrijeđena mu je glava. Roditelji su ubrzo postali svjesni da je zapao u stalno vegetirajuće stanje bez povratka i poboljšanja. Unatoč svemu roditelji su ga držali kod kuće, brižno njegovali i pokušavali povratiti iz kome. Na kraju su zatražili od Višeg suda dozvolu da ga se pusti da umre u dostojanstvu, što je odobreno. Umro je kod kuće, okružen obitelji koja se punih 9. godina brinula o njemu. Godine 1962. bračni par Van de Putt u Belgiji, sredstvom za uspavljivanje usmrtio je svoje dijete rođeno bez ruku. To se desilo nekoliko dana nakon rođenja. Sud je roditelje oslobodio odgovornosti. Godine 1975., šef jedne klinike u Zürichu, Urs Peter Hammerli, priznao je da je uskratio umjetno hranjenje besvjesnim i neizlječivim bolesnicima. Bio je samo privremeno udaljen s posla. Godine 1985. U prometnoj nesreći u Engleskoj teško je stradao 17-godišnji R. A. Haughton, ostao je paraliziran od vrata na niže, ali svjestan svog stanja. Roditelji su mu, na njegove zahtjeve dali tablete za spavanje i stavili mu najlon vrećicu na glavu te se ugušio (imao je 22 godine). Sud je izrekao samo uvjetu kaznu.(Pozaić, ,,Život dostojan života’’, Filozofsko-tehnološki institute Družbe Isusove, Zagreb, 1985:24)